Nokti su česta lokalizacija gljivičnih infekcija, pa su učestale i onihomikoze (Onychomycosis), infekcije noktiju gljivama. Takve promjene se obično javljaju na stopalima uslijed manje prozračnosti stopala, pri dugotrajnom nošenju nepropusne obuće i čarapa, deformitetima noktiju (pritisak cipela na pojedinim mjestima).

Promjene obično započinju na slobodnom rubu nokta i njegovim postraničnim dijelovima kao bjelkaste ili žućkaste mrlje koje se šire prema bazi nokta.
Gljivične infekcije su uobičajene kod starijih ljudi (poslije 40-te godine nokti rastu sporije i osjetljiviji su na infekcije), ali se mogu opaziti i u osoba srednje životne dobi dobrog zdravstvenog stanja. Navodi se da raširenost među odraslima iznosi 2 do 4%.
Gljivične infekcije kože stopala, koje kasnije redovito prelaze i na nokte, često se viđaju u sportaša, vojnika, građevinskih radnika, poljoprivrednika i sličnih zanimanja kod kojih se vrijeme provodi u vodonepropusnoj obući.
Postoji veći rizik za razvoj gljivične infekcije na nožnim prstima ako se stopala jako znoje, te kod nošenja čarapa i cipela koje sprječavaju ventilaciju i ne upijaju znoj. Općenito, gljive (iako se u narodu govori “gljivice”, u medicini se koristi biološki pojam gljive) više rastu gdje je toplo, vlažno i kod nedostatne prozračnosti. Infekcija se također može razviti kod hodanja bosih nogu po vlažnim inficiranim mjestima ili kao rezultat komplikacija drugih infekcija. Nastanku bolesti pogoduju oštećenja noktiju kao i poremećaji cirkulacije. Gljivične infekcije kože stopala, koje kasnije redovito prelaze i na nokte, često se viđaju u sportaša, vojnika, građevinskih radnika, poljoprivrednika i sličnih zanimanja kod kojih se vrijeme provodi u vodonepropusnoj obući.
Najčešći uzročnici onihomikoza
Najčešći uzročnici onihomikoza su gljive rodaTrichophyton, Candida, plijesni, rjeđeEdidermophyton i druge gljive. Često se uz onihomikoze javljaju ujedno i gljivične infekcije kože stopala ili dlanova, iako se one mogu pojaviti i samostalno.
Važno je i spomenuti da je onihomikoza potencijalni fokus koji može izazvati i udaljene kožne reakcije (“id reakcije”) u vidu pojave crvenila, osipa ili svrbeža na nekim drugim lokalizacijama.
Klinička slika onihomikoza
Promjene obično započinju na slobodnom rubu nokta i njegovim postraničnim dijelovima kao bjelkaste ili žućkaste mrlje koje se šire prema bazi nokta. U početnom stadiju infekcije najčešće se promijeni boja nokta uz tamnjenje nokta te nokat postaje zadebljan, iskrivljen i krhak. Gljivična infekcija postupno zahvaća veći dio nokta i može ga potpuno uništiti pa je nokat zadebljan, na dodir se mrvi ili se lako cijepi.
Važno je i spomenuti da je onihomikoza potencijalni fokus koji može izazvati i udaljene kožne reakcije (ˇid reakcijeˇ) u vidu pojave crvenila, osipa ili svrbeža na nekim drugim lokalizacijama. U takvim slučajevima je potrebno sanirati gljivičnu infekciju kako bi se i navedene kožne promjene povukle.
Dijagnostika i liječenje onihomikoza
Postavljanje dijagnoze je obično lako, ali je liječenje dugotrajno radi prethodno uništene ploče nokta i sporog rasta obnovljenog nokta. Općenito su dijagnoza i liječenje gljivičnih bolesti nokta relativni laki, ali traže strpljenje bolesnika. Dijagnoza se postavlja prema izgledu noktiju i porastu uzročnika u mikološkoj kulturi. Za analizu se uzima strugotina oštećenog nokta te se zatim mikroskopski analizira preparat (mikološki) koji je pozitivan ili negativan na gljive. Zatim se preparat uzgaja u mikološkoj kulturi i nakon oko 14 dana očitava vrsta gljiva koja je narasla u kulturi nokta.
Od sistemske terapije najčešće se koriste derivati imidazola (npr. flukonazol i itrakonazol) i terbinafin.
Kada gljivična infekcija noktiju jednom nastane, može se održati zadugo ako se ne liječi. Kod onihomikoze se najbolji rezultati postižu sistemskim preparatima (tablete) koji se daju ovisno o vrsti uzročnika, kliničkoj slici i općem stanju bolesnika, što će odrediti liječnik. Ti lijekovi počinju djelovati prilično brzo, ali za rast oštećenog nokta moraju proteći mjeseci, pa osobe mogu biti obeshrabrene pošto se naizgled ne vidi poboljšanje iako je zapravo postignut učinak liječenja.
Od sistemske terapije najčešće se koriste derivati imidazola (npr. flukonazol i itrakonazol) i terbinafin, dok se u posljednje vrijeme rjeđe koriste neki drugi sistemski lijekovi kao što su grizeofulvin i ketokonazol Nakon primjene ovi lijekovi dospijevaju u kožu i nakupljaju se u inficiranom noktu kako bi iskorijenili gljivičnu infekciju, a obično uklanjaju infekciju za 4 do 12 mjeseci. Najčešće su uzimaju nekoliko mjeseci, što ovisi o vrsti lijeka i više faktora o čemu odlučuje liječnik. Kod takve terapije je potrebno kontrolirati jetrene nalaze prema određenom ritmu (kako odredi liječnik)
Ovi lijekovi su učinkoviti, ali iznimno mogu imati neke nuspojave (npr. osip na koži, oštećenja jetre i dr) koje se rijetko javljaju. Moguće su i nepovoljne interakcije antimikotika sa drugim lijekovima (lijekovima koji sprječavaju zgrušavanje krvi i antialergijskim lijekovima).
Također se daju i lokalni preparati (lokalni antimikotici), obično oni širokoga spektra kao klotrimazol, mikonazol ili nistatin, u obliku spreja ili tekućine (ne kreme). U obzir još dolazi 0,1%-tna vodena otopina gencijan violeta, te neki drugi antimikotički preparati i dezificijensi.
Moguća je primjena i antigljivičnih lakova (amorolfin, ciklopiroks), iako je učinkovitost nešto slabija od sistemske terapije. Ponekad se kod rezistentne infekcija noktiju može predložiti odstranjenje nokta, nakon čega novi nokat naraste na svom mjestu.
Liječenje gljivične infekcije noktiju može biti teško, a često je i ponovno javljanje infekcije. Da bi se one spriječile, treba provoditi dobru higijenu stopala: nokte držati suhima i čistima, kod jakog znojenja stopala često mijenjati čarape, koristiti antigljivični sprej ili puder za stopala i unutar cipela, izbjegavati hodanje bosih nogu blizu potencijalnog izvora gljivične infekcije, birati pouzdani manikerski i pedikerski salon, zamijeniti cipele zatvorenih prstiju sa cipelama otvorenih prstiju, prati ruke nakon dodira s inficiranim noktom i dr.
Doc.dr.sc. Liborija Lugović Mihić, dr.med.
spec. dermatovenerologije
KB Sestre milosrdnice
Izvor: HKLD
Zahvaljujemo Vam na Vašem posjetu. Koristimo ovu priliku da Vas pozovemo da nas lajkate ukoliko već niste i na Facebooku klikom na donji gumb 'Sviđa mi se'. Hvala Vam na Vašoj podršci!
Ukoliko ste već lajkali Pacijent.org, molimo Vas da objavite Pacijent.org na svoj Facebook profil klikom na gornji logotip! Hvala na podršci!
Objavi na Facebooku





0 commentspovratak na članak